Nalazimo se u prostoru stare škole u Novom Marofu koji je privremeno postao mjesto evolucije Vaših okusnih pupoljaka. Osmoga rujna ovdje se održava multi-događaj pod nazivom „Javna prezentacija projekta: Stara škola – nove metode” u sklopu kojeg su majstori pivari iz Udruge Pivara Sjever (UPS) izložili proizvode svoje kućne radinosti. Ovo je idealno mjesto za lovce na okuse, tzv. genetičke „superdegustatore” koji koriste svoja osjetila kako bi uživali u novim dimenzijama starog i, mnogi bi rekli, božanskoga proizvoda kakvo je pivo.
Uskoro sjedim za šankom, okružen majstorima pivarskoga zanata koji pripremaju točionik, spajaju ga na kegove, diskutiraju pivske stvari. Već uživam, a još nisam ni okusio nešto od njihovih tekućih remek-djela. Moguće da je to samo jedan od onih trenutaka univerzalnog prepoznavanja, mjesta na kojem se ljubav i strast dvoje ili više ljudi sastaje te pospješuje kvantitetu i kvalitetu samoga doživljaja. Ozbiljno, u očima članova Udruge Pivara Sjever može se vidjeti onaj sjaj – indikator koji kaže: „Ovo je ono što volim raditi!”. Lista događaja na kojem UPS izlaže radove svojih članova sve je duža, a sve to u svrhu promicanja kućnoga pivarstva kao hobija, širenja znanja i vještina povezanih s kulturom izrade i ispijanja piva. Sama javnost također je zainteresirana, a mnogi su već barem jednom nogom izašli iz svijeta industrijski proizvedenoga piva i stupili u čarobni svijet crafta. U prilog tome ide i sve više članaka i interesa konvencionalnih medija za ovu temu.
Dakle, hoćemo li nešto popiti? U prvobitnoj ponudi bila je APA, IPA te nešto što se zove Gruit. Žeđ je stisnula i imao sam neki dobar osjećaj u svezi ove novotarije. Glavni šanker, majstor pivar Saša, rekao mi je da je to pivo od trava – kamilica, bazga, pelin, majčina dušica, kadulja. Moje tijelo anticipiralo je osjećaj te sam i prije samoga kušanja osjetio neku vrstu voćnog okusa. Saša mi je, vidjevši moj zadovoljni izraz lica, rekao kako se 16. rujna održavaju Dani vrganja u Paki te će on izložiti svoje pivo od vrganja. Ubacio mi je bubu u uho. Uskoro su oči bile uperene u mene, moj prijatelj i učitelj u pivskom svijetu Nikola predstavio me kao novinara koji će nešto napisati o večerašnjem događaju. Pritisak je dobar. Malo zatim već sam upoznavao pivare, a prvi su do mene došli tvorci Gruita, Čale i Cukur. Čale mi je ispričao da su željeli napraviti nešto drukčije, nešto što se inače ne može naći na tržištu. Svi sastojci koje su stavili u Gruit su domaći. Rečeno mi je da ima oko 4.5 – 5% alkohola, a skromno mogu reći da mi se čini da je pivo dobro izbalansirano. Naravno, nekima ne odgovara hmeljasti i voćni okus ovakvih piva, ali to je nešto na što se tijelo mora naviknuti nakon dugogodišnje i sistemske intoksikacije industrijskim pivom. Ispijanje piva spada u kategoriju koju bi Englezi nazvali „acquired taste” ili stečeni ukus.
Nakon ugodnog iznenađenja koje mi je priuštio Gruit, morao sam probati IPU i APU što je svakako dobro za moju aleo dijetu. IPA je puna hmelja, 6% alkohola te malo gorkasta u poslijeokusu (eng. aftertaste). Iskoristio sam priliku te sam jednu od mlađih ljubiteljica piva upitao što misli o ovoj IPI.
„Pivo je pivo. Ne treba se nepotrebno igrati s previše začina i sastojaka.”
Kad je to izgovarala, pogledao sam uokolo sluša li netko te sam bio zadovoljan kad sam vidio da su majstori zabavljeni točenjem i promoviranjem piva. No, kako sam i spomenuo, uživanje u domaćem pivu stečeni je ukus. Za ovu mladu djevojku još ima nade. Definitivno se nalazi u dobrom društvu! Ipak, nisu svi izbjegli čuđenje i gunđanje majstora pivara te je tako jedan gospodin donio dvije 0.3 Staropramen čaše i naručio pivo. Pivar Saša uzeo je čaše u ruku i pitao: „Što je sad ovo?” Gospodin naručitelj rekao je kako je čaša samo čaša. Istina, čaša je čaša, a pivo je pivo (logici poznati zakon identiteta), no filozofija domaćega pivarstva zahtijeva neke standarde. Svojevrsna transformacija počinje prvim kušanjem domaćega piva, a otada natrag na industrijsko više nema.